appiphanyinc.com

Prošli tjedan objavljena je jedna od najočekivanijih mobilnih igara za obožavatelje Nintenda, Mario Kart Tour. Igra za Android i iOS temeljena na modelu besplatno igrati s mnogo više sjena nego svjetla. Nakon nekoliko dana igranja naslova, osjećaj koji imamo prilično je sladak i šteta jer se čini da su programeri "olabavili kosu" u najgorem smislu te riječi.

Je li Mario Kart Tour loša igra? Mogli bismo reći da je jednostavan u smislu čistog i jednostavnog igranja, iako je sve ono što okružuje igru ​​što ovaj naslov čini jako daleko od onoga što bi mogao biti da mu je Nintendo pristupio iz manje agresivne perspektive. Iznad svega, s obzirom na to da smo suočeni s franšizom s bazom igrača koja uvelike uspijeva na djeci i maloljetnicima.

Započnite igru ​​i već nalazimo prvo iznenađenje

Mario Kart Tour prikuplja najgore poroke trenutne industrije igara za mobilne uređaje, pa čak dopušta i luksuz dodavanjem dodatnog "udarca". Od samog početka, da bi čak i počeo igrati potrebno je prijavite se s Nintendo računom. Ako imamo Switch, to nam možda neće predstavljati problem, ali u protivnom smo se dužni registrirati i ostaviti svoje podatke za igru ​​koju ćemo, bez greške, vjerojatno deinstalirati za nekoliko tjedana ili manje.

Loše smo započeli ...

Okomiti raspored

Kada je Nintendo pokrenuo Super Mario Run, željeli su staviti veliki naglasak na potrebu da se njihove igre mogu igrati vertikalno i jednom rukom. Nešto što bi nam omogućilo nekoliko utakmica dok idemo u podzemnu željeznicu ili autobus: nešto na što moramo imati na umu ako mislimo da Japanci provode velik broj sati putujući javnim prijevozom. Pravilo koje se Nintendo pridržavao u svim svojim mobilnim igrama.

Međutim, ovdje govorimo o trkačkoj igri, a činjenica da je zaslon ograničen na vertikalni format to čini vidljivost na pisti izuzetno je ograničena. Ako postoji igra koja zahtijeva pogled na krajolik, to su igre vožnje, a u Mario Kart Touru predstavljena je više kao potreba nego kao opcija stila. Naravno, to se također prevodi u puno pojednostavljene i manje grube rute, što na kraju puno izvlači iz igre što se tiče igranja.

Pojednostavljeno igranje

Ali u Mario Kart Touru nije sve loše. Kao i u Super Mario Runu, grafika se savršeno uklapa u ustaljeni kanon i čini se da sviramo Switch ili Wii U naslov. Glazba je također na nivou, a ako smo ljubitelji sage, nesumnjivo ćemo prepoznati neke koji još jedna klasična melodija.

Međutim, iako je papir za omatanje koji se koristi za ovo pakiranje najatraktivniji, "sadržaj pakiranja" ostavlja mnogo više željenog. Igranje je svedeno na svoj minimalni izraz, što u praksi znači da imamo samo 2 kontrole: lijevo-desno za okretanje kartinga i gore-dolje za pokretanje objekata. Sve ostalo ide automatski (automobil se sam kreće, ne dopušta vam da siđete sa staze i automatski ubrzava u određenim odjeljcima). U izborniku postavki imamo mogućnost aktiviranja ručnog proklizavanja, ali to nije nešto što uključuje i dovoljno značajnu promjenu. Na kraju, ostaje vam osjećaj da je vožnja kartingom gotovo najmanje važna stvar u igri.

Poznate cijevi

Mitske zelene cijevi Mariovog svijeta uvijek su bile sinonim za iznenađenja i nove svjetove za otkrivanje. Međutim, u Mario Kart Touru prihvatili su ovaj koncept i pretvorili ga u top koji puca na sve vrste nagrada. U osnovi, ono što je bilo "kutija za plijen" ili automat za igre na sreću.

Prije nego što uopće započnemo s prvom utrkom, igra nam već predstavlja lulu koju moramo "otvoriti" i u kojoj ćemo pronaći lik, dodatke ili karting. Sva otključavanja vrše se putem poznatih cjevovoda koje možemo kupiti kovanicama u igri ili rubinima (premium valuta igre). Sklopove i likove toliko je skupo otključati standardnom valutom igre da na kraju ne znamo igramo li otvorene cijevi ili otvaramo cijevi za igranje. U oba slučaja, iskustvo igranja izuzetno je ogorčeno, što dovodi do prerane dosade koja je gotovo neizbježna.

Mikrotransakcije i sezonske propusnice

Naravno, sve je to savršeno začinjeno mikroplaćanjima svih vrsta. S jedne strane, imamo mogućnost kupnje rubina, u paketima od gotovo 3 eura do gotovo 75 eura (da bismo mogli napraviti 2 vožnje cijevi moramo potrošiti 6,99 €).

No stvar se tu ne zaustavlja, jer postoji i ono što je poznato pod nazivom "Zlatna propusnica", a to je ništa više od mjesečne pretplate od 5 eura (isto kao i cijeli Google Play Pass katalog), s kojom ćemo imati pristup Ekskluzivne nagrade, vlastiti izazovi i mogućnost otključavanja najtežeg načina igre (200 cm3). Odnosno, ako želimo da automobili idu malo brže, morat ćemo otići do blagajne i platiti.

Sve ovo ne bi bilo toliko ozbiljno da nema činjenice da su velik dio Nintendove mete maloljetnici, a ova vrsta aktivnosti samo potiče oblike igre koji su barem nezdravi. I nećemo razgovarati o mrežnom načinu za više igrača, nečemu što je od početka najavljivano kao velika novost i što na kraju nije stiglo (barem izvan okvira). Naravno, da bih mogao igrati ovog Maria Kart-a obavezna je internetska veza, tako da se sada možemo oprostiti od naših podataka jer smo ozbiljno zakačili ovu igru.

U svakom slučaju, ne čini se da će svi ti "detalji" ocrniti novi uspjeh Nintenda. Samo tjedan dana nakon pokretanja, već je nadmašio Pokémon GO i najuspješnija je mobilna igra japanske tvrtke. Ne mislim da je to igra koja ispunjava veliko naslijeđe Nintenda na tržištu video igara, a istina je da sam pomalo tužna kad vidim kako su uskočili u fazonu "sve što ide" pretpostavljajući da je njihov posjeduju najgore svjetske prakse mobilnih igara.

Imaš li Telegram instaliran? Primite najbolji post svakog dana naš kanal. Ili ako želite, saznajte sve od naših Facebook stranica.